Autor: Tibor Jankač

Objavljeno: 12.09.2024.

Kamate su uvijek zanimljiva tema jer ih se može tumačiti sa  različitih aspekata. Mi se u ovom članku bavimo isključivo poreznim aspektom. Drugim riječima, ne bavimo se pitanjem smijemo li obračunati kamate ili ne (i po kojoj stopi), već po kojoj stopi obračunavati kamate na novčane zajmove (pozajmice) poduzetnika, a da ne dođe do nepovoljnog oporezivanja.

Porezni propisi, pritom, sagledavaju porezni status poreznog obveznika (obveznik poreza na dohodak ili poreza na dobit) i međusobni odnos zajmoprimca i zajmodavca.

 

1. Kamate na zajmove zaposlenicima

Ukoliko poduzetnik daje pozajmicu (novčani zajam) fizičkim osobama:

1. svojim zaposlenicima,
2. članovima uprave ili
3. primateljima poduzetničke plaće (vlasnicima obrta koji plaćaju porez na dobit) i
4. ostalim primateljima nekog od oblika naknade za rad,

nadležan je Zakon o porezu na dohodak. Zakon propisuje da se kamata prema ovim osobama ne smatra plaćom u naravi, ukoliko se obračunava kamatnjak od minimalno 2%.

Ukoliko bi poslodavac odlučio zaračunati kamatu na zajam djelatniku, u visini 1,5%, tada bi se razlika do 2%, dakle 0,5 postotnih poena, smatralo pogodovanjem radniku i na tih 0,5 postotnih poena kamate bi se morala obračunati plaća u naravi. U praksi pojednostavnjeno kažemo da se radnicima mora obračunati kamata od 2% (niti radnik želi platiti više, niti poslodavac želi, povrh zajma, još plaćati uvećana davanja na plaću tog radnika).

 

2. Kamate na zajmove između povezanih društava

Povezana društva smiju međusobno odobravati financijske zajmove, bilo da su oba u RH ili je jedno od njih u inozemstvu.

 

1. Ukoliko su oba društva u tuzemstvu, i niti jedno od njih nije u porezno povoljnijem položaju (oba plaćaju porez na dobit po istoj stopi, te društvo zajmodavac nema porezno priznate prenesene gubitke i dr.), tada nema propisa koji regulira poreznu stopu. Ipak, prema tzv. načelu nepristrane transakcije, kamata treba biti u skladu sa tržišnom kamatom.

 

2. Ukoliko društvo zajam daje povezanom društvu, koje se nalazi u drugoj državi ili je u povoljnijem poreznom položaju, postoje dvije opcije:

1. primijeniti propisanu kamatnu stopu, temeljem Odluke o objavi kamatne stope između povezanih osoba za X godinu. Za tekuću, 2024. godinu, to je 3,25%,
2. primijeniti odgovarajuću metodu transfernih cijena, čime se cilja na tržišnu kamatu.

Ovdje opet dolazimo do situacije da se teži tržišnoj kamati, samo su pravila striktno propisana jer postoji povećan rizik od porezne evazije.

Kako se oporezuje odstupanje od propisane kamatne stope ili od stope izračunate u okviru studije transfernih cijena? Dvije su potencijalne situacije oporezive (jedna kod vjerovnika, a druga kod dužnika):

1. Preniska vjerovnička kamata – npr. ukoliko društvo daje zajam povezanoj osobi, te u 2024. godini obračunava kamatnu stopu od 2%, gdje je propisana stopa 3,25%, na razliku kamate od 1,25 postotnih poena (3,25%-2%) će se obračunati porez na dobit. Ovdje se oporezuje vjerovnik-zajmodavac. Naime, zajmodavcu je kamata prihod, a prihod uvećava dobit i time porez na dobit.
2. Previsoka dužnička kamata – npr. ukoliko domaće društvo primi zajam od povezanog inozemnog društva, uz kamatu od 4%, tada previsoka kamata od 0,75 postotnih poena (4%-3,25%) predstavlja porezno nepriznati trošak (ne umanjuje porez na dobit). U ovoj situaciji oporezuje se dužnik.

Previsoka vjerovnička kamata i preniska dužnička kamata u poreznom smislu ne postoje jer oba slučaja vode do povećanog oporezivanja. Porezni propisi prvenstveno štite proračun. Od poreznog obveznika se očekuje da vodi brigu o tome da ne plaća nepotrebne poreze.

 

3. Kamate na zajmove između nepovezanih osoba

U ostalim odnosima primjenjuje se načelo tržišne kamate. Koji kamatnjak pritom primijeniti? Može se npr. preuzeti onaj, propisan za povezane osobe. Ukoliko se radi o specifičnom slučaju financiranja, tada je uputno uzeti onaj kamatnjak koji tržište primjenjuje na usporedivu transakciju (uvijek dokumentirati dokaz).

Ovo vrijedi i za fizičke i za pravne osobe.

 

4. Porez na dobit po odbitku na kamate

Ovo je još jedan vid oporezivanja kamata porezom na dobit. Naime, kamate su potencijalni način preseljenja dobiti u drugu državu, a to predstavlja proračunski problem za „zakinutu“ državu.

Porez na dobit po odbitku na kamate (dalje: porez po odbitku) obračunava se po stopi od 15%.

Isti se plaća iz iznosa kamate, a ne kao dodatak na kamatu. Plaća ga dužnik, tj. isplatitelj kamate, svom proračunu, prilikom isplate kamate vjerovniku. Vjerovnik pritom bude zakinut za tih 15% od iznosa kamate (dobije 85% od ugovorene kamate) jer je država dužnika uzela ta sredstva na ime poreza po odbitku. Dužnik šalje potvrdu Porezne uprave o uplaćenom porezu vjerovniku, a vjerovnik ima pravo uračunati taj porez kao akontaciju poreza na dobit u svojoj državi. U ovakvim situacijama svakako treba konzultirati računovođe jer postoje brojni izuzeci. Prvo treba utvrditi da li je vjerovnik iz EU ili treće države, s kojom RH ima zaključen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Tim ugovorom može biti ugovoreno povoljnije oporezivanje od navedenih 15%.

Porez po odbitku ne plaća se na isplate kamata između povezanih društava iz različitih država članica EU-a (čl. 31.b Zakona i čl. 51.a Pravilnika). Za ostvarenje izuzeća od plaćanja poreza po odbitku propisani su određeni uvjeti koji moraju biti ispunjeni u trenutku isplate kamata i autorskih naknada, a to su:

• navedene isplate moraju biti obavljene stvarnom korisniku kamata i autorskih naknada,
• minimalni uvjeti propisani za povezanost trgovačkih društava (minimalni udjel od 25% kapitala) trebaju trajati neprekidno najmanje 24 mjeseca.

Ako u trenutku isplate nije ispunjen uvjet minimalnog zadržavanja udjela u neprekinutom razdoblju od 24 mjeseca, isplata se može izvršiti neoporezivo pod uvjetom da porezni obveznik dostavi odgovarajuće jamstvo.

 

5. Tanka (stanjena) kapitalizacija

Ovo je još jedan vid oporezivanja troška kamata, a odnosi se na trošak kamata kod društva-dužnika kojeg financira povezano društvo – vlasnik ili suvlasnik nad dužnikom, sa vlasničkim udjelom od najmanje 25%.

Zakon o porezu na dobit kaže da kamate obračunate dužniku, od strane povezanog društva (sa udjelom 25% i više), nisu porezno priznati trošak ukoliko glavnica zajma prijeđe vrijednost četverostrukog udjela koji vjerovnik drži u kapitalu dužnika. Da pokušamo pojednostavniti, ako društvu kćeri treba kapital znatno veći od temeljnog kapitala i neisplaćene dobiti (zajam > kapital x 4), provedite dokapitalizaciju, umjesto da mu dajete zajam. U suprotnom će trošak kamata biti porezno nepriznati rashod.

 

6. Prekomjerni trošak kamata

Kada troškovi kamata čine značajan dio poslovanja poduzetnika, tu postoje restrikcije iz čl. 30.a., Zakona o porezu na dobit. Pojednostavnjeno, da bi trošak kamata bio porezno priznati rashod:

1. ne smije prijeći 30% dobiti prije kamata, poreza i amortizacije (tzv.. EBITDA) ili

2. ne smije prijeći 3.000.000,00 eura, ako se tako dobije veći iznos nego prema točki 1.

 

U članku smo nastojali obuhvatiti propise koji se najčešće koriste u praksi. Nadamo se da će vam pomoći u vođenju poslovanja.