Državna potpora za obrazovanje radnika

Ulaganje u znanje se isplati! Naime, Zakonom o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu i Uredbom o izmjenama spomenutog zakona (NN 109/07 i 134/07), propisano je da poduzetnici koji obavljaju gospodarsku djelatnost, te sudjeluju u prometu roba i usluga, imaju pravo umanjiti osnovicu poreza na dobit za određeni postotak opravdanih troškova nastalih u svrhu obrazovanja svojih radnika. Što to konkretno znači? To znači da, npr. ukoliko poduzetnik ostvari 100.000 kuna dobiti, a tijekom godine je na izobrazbu kadrova potrošio 20.000 kuna, ukoliko mu se priznaje npr. 70% na ime potpore (o tome ćemo u nastavku), platiti će porez na dobit u iznosu 17.200 kuna (((100.000 – (20.000 x 70%)) x 20%) umjesto 20.000 kuna. Dakle, ušteda na porezu na dobit u primjeru iznosi 2.800 kn. Bit ove potpore je u tome da se trošak obrazovanja priznaje dva puta (u smislu smanjenja porezne obveze): prvi puta kao redovni trošak koji umanjuje dobit, a drugi puta u vidu potpore. Osnovni preduvjet je da poduzetnik osigura evidenciju praćenja tih troškova, što je propisano Pravilnikom o sadržaju evidencije državne potpore za obrazovanje i izobrazbu (NN 12/08), i da posjeduje dokumentaciju tj. račune i/ili ugovore o nastalim troškovima. Troškovi moraju biti opravdani, što znači da poslovanje poslodavca zahtijeva takvu edukaciju zaposlenih. Kako se izračunava potpora? Potpora se utvrđuje na temelju veličine poduzetnika i prema vrsti obrazovanja: Veliki poduzetnici            Srednji i mali poduzetnici Opće obrazovanje                     do 50%                            do 70% Posebno obrazovanje                do 25%                            do 35% Pritom je opće obrazovanje ono koje omogućuje stjecanje kvalifikacija koje su primjenjive i na drugim radnim područjima, te kod drugih poslodavaca. Posebno obrazovanje znači da se stječu kvalifikacije primjenjive uglavnom kod poslodavca koji financira obrazovanje. Veličina poduzetnika utvrđuje se prema vrijednosti aktive, prihoda i broja zaposlenih, temeljem Zakona o računovodstvu (NN 109/08). Troškovi općeg obrazovanja:

1. školarine na osnovnim i srednjim školama, visokim učilištima te drugim obrazovnim institucijama, na kojima se stječe osnovno, srednje i visoko obrazovanje, uključujući poslijediplomske studije i doktorske studije,

2. troškovi naknada za prisustvovanja seminarima, tečajevima i kongresima, troškovi specijalizacija i drugih oblika obrazovanja i izobrazbe u tuzemstvu i inozemstvu,

3. troškovi predavača i instruktora te troškovi savjetovanja u svezi s projektima obrazovanja i izobrazbe,

4. stručne literature (knjige, časopisi) u papirnatom ili elektroničkom obliku. Stručnom literaturom ne smatraju se javna glasila tijela državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i institucija u njihovu vlasništvu,

5. troškovi otpisa (amortizacija) uređaja, pomagala i opreme koji su korišteni u obrazovanju i izobrazbi, u skladu s opsegom njihova korištenja u tu svrhu.

Troškovi posebnog obrazovanja U troškove posebnog obrazovanja spadaju prethodno navedeni troškovi, osim onih pod tč.1. Kada se djelatnik šalje na obrazovanje izvan svog mjesta prebivališta/boravišta, u troškove obrazovanja uključuju se i putni troškovi (smještaj, prijevoz, dnevnice). Obrazovanje radnika u nepovoljnom položaju Kada se radi o obrazovanju radnika koji zadovoljava kriterije radnika u nepovoljnom položaju, potpore su kako slijedi: Veliki poduzetnici            Srednji i mali poduzetnici Opće obrazovanje                     do 60%                            do 80% Posebno obrazovanje                do 35%                            do 45% Radnik u nepovoljnom položaju je radnik:

1. svaki radnik mlađi od 25 godina koji prethodno nije pronašao nikakav posao s redovitom plaćom,

svaki radnik s invaliditetom koji je posljedica tjelesnih, duševnih ili psiholoških oštećenja, a koji je sposoban sudjelovati na tržištu rada,

svaki radnik koji se ponovno zaposlio nakon prekida od najmanje tri godine, a posebice svaki radnik koji se ponovno zaposlio nakon što je prestao raditi zbog teškoća u usklađivanju svojih rad­nih obveza i obiteljskog života, pri čemu se na radnika ovaj pojam primjenjuje u razdoblju od šest mjeseci od njegova ponovnog zapoš­ljavanja, tj. radnik koji se zaposlio nakon korištenja roditeljskih i obiteljskih prava uređenih posebnim propisima,

svaki radnik stariji od 45 godina koji nije stekao srednju školsku ili srednju stručnu spremu,

svaki dugotrajno nezaposleni radnik, odnosno radnik koji je bio nezaposlen tijekom dvanaest uzastopnih mjeseci, pri čemu se ovaj pojam primjenjuje na ovog radnika u razdoblju od prvih šest mjeseci nakon njegova ponovnog zapošljavanja.

  Tibor Jankač