Objavljeno: 30.11.2025.

Autor: Tomislav Radelić, odvjetnik

U današnjem digitalnom dobu poduzetnici i trgovci sve se češće suočavaju s neželjenim ponudama i računima za usluge koje nikada nisu naručili, ugovorili niti koristili. Automatizirani sustavi, masovna komunikacija putem e-maila i online ponude doveli su do porasta obmanjivanja poduzetnika i trgovaca na način da se ponude i računi šalju bez prethodnog dogovora, često s ciljem da se korisnika zbuni ili prisili na plaćanje.

Takvi slučajevi nisu bezazleni s obzirom da mogu uzrokovati dodatne troškove, a u nedostatku pravovremene reakcije, poduzetnik se može naći u situaciji u kojoj je izložen neosnovanim potraživanjima i administrativnim nepravilnostima. Zato je važno razumjeti razliku između ponude i računa te znati kako prepoznati sumnjive situacije i poduzeti odgovarajuće korake.

 

Ponuda

U poslovnoj praksi često se miješaju pojmovi ponuda i račun, iako proizlaze iz različitih faza ugovornog odnosa te imaju različite pravne učinke. Tako primjerice ponuda predstavlja prijedlog kojim jedna strana predlaže sklapanje ugovora, a koja sadrži sve bitne sastojke ugovora poput predmeta ugovora, cijene i načina isporuke ugovorene usluge. S obzirom na navedeno, možemo reći kako je ponuda neobvezujući dokument kojim se predlaže određena usluga ili proizvod uz navedene uvjete (cijena, rok, način plaćanja). Stoga, pravno gledano ponuda je poziv na sklapanje ugovora.

Člankom 256. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da se slanje kataloga, cjenika, tarifa i drugih obavijesti te oglasi dani u tisku, lecima, radiom, televizijom, elektroničkim putem ili na koji drugi način ne smatraju ponudom za sklapanje ugovora, nego samo pozivom da se učini ponuda pod objavljenim uvjetima, ako drukčije ne proizlazi iz takvih izjava volje. Također, ako ponuda nije prihvaćena u roku ili je poslana bez prethodnog kontakta, ne stvara obvezu. U poslovnoj praksi, ponude se često šalju elektronički i masovno, stoga je važno razlikovati informativnu ponudu od one koja proizlazi iz stvarnog poslovnog interesa. Člankom 265. ZOO-a propisano da šutnja ponuđenika (poduzetnika kojem je ponuda upućena) ne znači prihvat ponude, a ako postoji odredba u ponudi da će se šutnja ili neko drugo propuštanje (na primjer, ako ne odbije ponudu u određenom roku ili ako poslanu stvar za koju mu se nudi ugovor ne vrati u određenom roku i sl.) smatrati prihvatom ponude, takva odredba nema pravni učinak.

Jedina iznimka po pitanju ponude je kad poduzetnik stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede određene robe te se smatra da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio sukladno članku 265. stavku 3. ZOO-a.

Imajući na umu ranije navedeno, valja istaknuti sljedeće. Ako poduzetnik primi ponudu za pojedinu uslugu koju nije ugovorio, a između ponuditelja i poduzetnika ne postoji stalna poslovna veza, poduzetnik nije dužan reagirati na ponudu niti po istoj izvršiti plaćanje. Međutim, preporučamo da poduzetnik u takvom slučaju jasno odbije ponudu kako bi izbjegao daljnje kontakte ili automatsko slanje računa. Ako postoji sumnja u autentičnost pošiljatelja, osobito ako je ponuda dostavljena elektroničkim putem, preporučuje se da se ne odgovara na poruku, ne otvaraju poveznice te ne dijele osobni ili osjetljivi podaci.

 

Račun

Račun je dokument koji potvrđuje da je usluga izvršena ili roba isporučena te služi kao temelj za plaćanje. Za razliku od ponude, račun podrazumijeva da je ugovorni odnos nastao, a u takvom slučaju onda postoji i obveza plaćanja po računu.

Sukladno članku 247. ZOO-a ugovor se smatra sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. U našem slučaju riječ bi bila o vrsti usluge te cijeni usluge. Nadalje, članak 249. ZOO-a propisuje kako se volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Također, volja se može izjaviti i pomoću različitih komunikacijskih sredstava, a izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

Ako poduzetnik primi račun za uslugu koju nije naručio, ugovorio niti koristio, a ni ne postoji stalna poslovna veza između poduzetnika i pošiljatelja računa, ključno je pravovremeno reagirati. Potrebno je napisati prigovor na dostavljeni račun u roku od osam dana od dana primitka računa, jer bi se u suprotnome šutnja mogla shvatiti kao prešutno prihvaćanje obveze. U prigovoru bi trebalo jasno navesti da se račun osporava iz sljedećih razloga:

• nije došlo do sklapanja ugovora, jer se nisu usuglasile volje oko bitnih sastojaka ugovora, a što je propisano člankom 247. ZOO-a;
• usluga nije izvršena;
• nije dana suglasnost za pružanje iste usluge.

 

Uobičajeno je u takvim situacijama da se uz prigovor pošiljatelju vrati račun, s obzirom da se na isti način jasno daje do znanja da se isti ne prihvaća. Bilo bi svrsishodno i da prigovor sadrži zahtjev za storniranjem računa, s obzirom da do sklapanja ugovora nije niti došlo. Nadalje, svakako se preporuča da se od pošiljatelja zatraži dostavljanje dokumentacije kojom isti raspolaže, a iz koje bi eventualno proizlazilo postojanje ugovornog odnosa i izvršene usluge radi koje je račun ispostavljen.

Valja istaknuti kako obveze nastaju isključivo temeljem sporazuma volja ugovornih strana, odnosno kada su se poduzetnik i pošiljatelj računa usuglasili oko bitnih sastojaka ugovora (cijena i usluga), a ne jednostranim izjavama ili aktima jedne strane. Što znači da račun koji je izdan bez prethodnog ugovora (ugovor može biti i u usmenom obliku), narudžbe ili druge valjane pravne osnove nema pravnu snagu i može se osporiti. Stoga, predlažemo da takav račun ne knjižite kao ulazni račun, već da ga evidentirate u posebnu evidenciju, jer se time izbjegava da se račun tretira kao obveza prema pošiljatelju sve dok se ne razjasni postoji li zaista valjani ugovorni odnos te je li račun valjan ili je pokušaj obmane.

 

Zaključak

Ponude i računi za neugovorene i neizvršene usluge nažalost više nisu rijetkost u poslovnoj praksi, već sve češći pokušaji obmane poduzetnika koji na iste često reagiraju inercijom i bez dodatne provjere njihove osnovanosti. Poduzetnici imaju odgovarajuća zakonska prava koja trebaju štititi, ali svakako je i preporuka da svaki poduzetnik razlikuje ponudu od računa te zna kako postupiti u pojedinim situacijama. Ako pošiljatelj računa ne odustaje od slanja računa za neugovorene usluge nakon podnošenja pisanog prigovora, poduzetnik ima mogućnost pod određenim uvjetima prijaviti sumnjive radnje nadležnim institucijama poput Ministarstva financija, Ministarstva unutarnjih poslova ili Poreznoj upravi, a sve kako bi zaštitio svoje poslovanje i izbjegavanje nastanka neželjenih troškova.