info@ekonos.hr +385 1 4881 590
Državna potpora za obrazovanje radnika - Arhiva 28.02.2011.

Državna potpora za obrazovanje radnika - Arhiva 28.02.2011.

Državna potpora za obrazovanje radnika

Ulaganje u znanje se isplati! Naime, Zakonom o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu i Uredbom o izmjenama spomenutog zakona (NN 109/07 i 134/07), propisano je da poduzetnici koji obavljaju gospodarsku djelatnost, te sudjeluju u prometu roba i usluga, imaju pravo umanjiti osnovicu poreza na dobit za određeni postotak opravdanih troškova nastalih u svrhu obrazovanja svojih radnika. Što to konkretno znači? To znači da, npr. ukoliko poduzetnik ostvari 100.000 kuna dobiti, a tijekom godine je na izobrazbu kadrova potrošio 20.000 kuna, ukoliko mu se priznaje npr. 70% na ime potpore (o tome ćemo u nastavku), platiti će porez na dobit u iznosu 17.200 kuna (((100.000 – (20.000 x 70%)) x 20%) umjesto 20.000 kuna. Dakle, ušteda na porezu na dobit u primjeru iznosi 2.800 kn. Bit ove potpore je u tome da se trošak obrazovanja priznaje dva puta (u smislu smanjenja porezne obveze): prvi puta kao redovni trošak koji umanjuje dobit, a drugi puta u vidu potpore. Osnovni preduvjet je da poduzetnik osigura evidenciju praćenja tih troškova, što je propisano Pravilnikom o sadržaju evidencije državne potpore za obrazovanje i izobrazbu (NN 12/08), i da posjeduje dokumentaciju tj. račune i/ili ugovore o nastalim troškovima. Troškovi moraju biti opravdani, što znači da poslovanje poslodavca zahtijeva takvu edukaciju zaposlenih. Kako se izračunava potpora? Potpora se utvrđuje na temelju veličine poduzetnika i prema vrsti obrazovanja: Veliki poduzetnici            Srednji i mali poduzetnici Opće obrazovanje                     do 50%                            do 70% Posebno obrazovanje                do 25%                            do 35% Pritom je opće obrazovanje ono koje omogućuje stjecanje kvalifikacija koje su primjenjive i na drugim radnim područjima, te kod drugih poslodavaca. Posebno obrazovanje znači da se stječu kvalifikacije primjenjive uglavnom kod poslodavca koji financira obrazovanje. Veličina poduzetnika utvrđuje se prema vrijednosti aktive, prihoda i broja zaposlenih, temeljem Zakona o računovodstvu (NN 109/08). Troškovi općeg obrazovanja:
  1. školarine na osnovnim i srednjim školama, visokim učilištima te drugim obrazovnim institucijama, na kojima se stječe osnovno, srednje i visoko obrazovanje, uključujući poslijediplomske studije i doktorske studije,
  2. troškovi naknada za prisustvovanja seminarima, tečajevima i kongresima, troškovi specijalizacija i drugih oblika obrazovanja i izobrazbe u tuzemstvu i inozemstvu,

  3. troškovi predavača i instruktora te troškovi savjetovanja u svezi s projektima obrazovanja i izobrazbe,

  4. stručne literature (knjige, časopisi) u papirnatom ili elektroničkom obliku. Stručnom literaturom ne smatraju se javna glasila tijela državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i institucija u njihovu vlasništvu,

  5. troškovi otpisa (amortizacija) uređaja, pomagala i opreme koji su korišteni u obrazovanju i izobrazbi, u skladu s opsegom njihova korištenja u tu svrhu.

Troškovi posebnog obrazovanja U troškove posebnog obrazovanja spadaju prethodno navedeni troškovi, osim onih pod tč.1. Kada se djelatnik šalje na obrazovanje izvan svog mjesta prebivališta/boravišta, u troškove obrazovanja uključuju se i putni troškovi (smještaj, prijevoz, dnevnice). Obrazovanje radnika u nepovoljnom položaju Kada se radi o obrazovanju radnika koji zadovoljava kriterije radnika u nepovoljnom položaju, potpore su kako slijedi: Veliki poduzetnici            Srednji i mali poduzetnici Opće obrazovanje                     do 60%                            do 80% Posebno obrazovanje                do 35%                            do 45% Radnik u nepovoljnom položaju je radnik:

  1. svaki radnik mlađi od 25 godina koji prethodno nije pronašao nikakav posao s redovitom plaćom,

  • svaki radnik s invaliditetom koji je posljedica tjelesnih, duševnih ili psiholoških oštećenja, a koji je sposoban sudjelovati na tržištu rada,

  • svaki radnik koji se ponovno zaposlio nakon prekida od najmanje tri godine, a posebice svaki radnik koji se ponovno zaposlio nakon što je prestao raditi zbog teškoća u usklađivanju svojih rad­nih obveza i obiteljskog života, pri čemu se na radnika ovaj pojam primjenjuje u razdoblju od šest mjeseci od njegova ponovnog zapoš­ljavanja, tj. radnik koji se zaposlio nakon korištenja roditeljskih i obiteljskih prava uređenih posebnim propisima,

  • svaki radnik stariji od 45 godina koji nije stekao srednju školsku ili srednju stručnu spremu,

  • svaki dugotrajno nezaposleni radnik, odnosno radnik koji je bio nezaposlen tijekom dvanaest uzastopnih mjeseci, pri čemu se ovaj pojam primjenjuje na ovog radnika u razdoblju od prvih šest mjeseci nakon njegova ponovnog zapošljavanja.

  •   Tibor Jankač