Državna potpora za obrazovanje radnika

- školarine na osnovnim i srednjim školama, visokim učilištima te drugim obrazovnim institucijama, na kojima se stječe osnovno, srednje i visoko obrazovanje, uključujući poslijediplomske studije i doktorske studije,
troškovi naknada za prisustvovanja seminarima, tečajevima i kongresima, troškovi specijalizacija i drugih oblika obrazovanja i izobrazbe u tuzemstvu i inozemstvu,
troškovi predavača i instruktora te troškovi savjetovanja u svezi s projektima obrazovanja i izobrazbe,
stručne literature (knjige, časopisi) u papirnatom ili elektroničkom obliku. Stručnom literaturom ne smatraju se javna glasila tijela državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i institucija u njihovu vlasništvu,
- troškovi otpisa (amortizacija) uređaja, pomagala i opreme koji su korišteni u obrazovanju i izobrazbi, u skladu s opsegom njihova korištenja u tu svrhu.
Troškovi posebnog obrazovanja U troškove posebnog obrazovanja spadaju prethodno navedeni troškovi, osim onih pod tč.1. Kada se djelatnik šalje na obrazovanje izvan svog mjesta prebivališta/boravišta, u troškove obrazovanja uključuju se i putni troškovi (smještaj, prijevoz, dnevnice). Obrazovanje radnika u nepovoljnom položaju Kada se radi o obrazovanju radnika koji zadovoljava kriterije radnika u nepovoljnom položaju, potpore su kako slijedi: Veliki poduzetnici Srednji i mali poduzetnici Opće obrazovanje do 60% do 80% Posebno obrazovanje do 35% do 45% Radnik u nepovoljnom položaju je radnik:
- svaki radnik mlađi od 25 godina koji prethodno nije pronašao nikakav posao s redovitom plaćom,
svaki radnik s invaliditetom koji je posljedica tjelesnih, duševnih ili psiholoških oštećenja, a koji je sposoban sudjelovati na tržištu rada,
svaki radnik koji se ponovno zaposlio nakon prekida od najmanje tri godine, a posebice svaki radnik koji se ponovno zaposlio nakon što je prestao raditi zbog teškoća u usklađivanju svojih radnih obveza i obiteljskog života, pri čemu se na radnika ovaj pojam primjenjuje u razdoblju od šest mjeseci od njegova ponovnog zapošljavanja, tj. radnik koji se zaposlio nakon korištenja roditeljskih i obiteljskih prava uređenih posebnim propisima,
svaki radnik stariji od 45 godina koji nije stekao srednju školsku ili srednju stručnu spremu,
svaki dugotrajno nezaposleni radnik, odnosno radnik koji je bio nezaposlen tijekom dvanaest uzastopnih mjeseci, pri čemu se ovaj pojam primjenjuje na ovog radnika u razdoblju od prvih šest mjeseci nakon njegova ponovnog zapošljavanja.
Tibor Jankač