Jamstvo u obveznopravnim odnosima (1. dio)

Martina Novosel dipl.iur. Većina nas je barem jedanput u životu bila zamoljena od strane člana obitelji ili prijatelja da budemo jamci. Igrajući na povjerenje, velik je  broj ljudi koji su tako završili u teškim financijskim situacijama. Upravo zahvaljujući takvima i čestoj velikoj medijskoj eksponiranosti  - o jamstvu se zadnjih godina puno priča, pa je čak nastupila obrnuta situacija da ljudi više naprosto nikome ne vjeruju, po principu puhanja na hladno. Ovim člankom željeli bismo vam malo približiti ugovor jamstva (prema Zakonu o obveznim odnosima) i njegovo značenje, prednosti i potencijalne opasnosti. Zapamtite, dođe li do toga da se vjerovnik namiri od strane jamca, jamac postaje novim  vjerovnikom, na njega po sili zakona prelazi tražbina sa svim sporednim pravima (kamate, troškovi i sl.) i osiguranjima (hipoteka, fiducija i sl.) ispunjenja. Svrha nastanka jamstva je pojačavanje, osnažavanje pozicije vjerovnika u obveznopravnom odnosu. Riječ je o tzv. osobnom pojačanju odnosa, tj. takvome pojačanju koje se temelji na dodatnoj obvezi osobe za za slučaj neispunjenja određenog duga.   Jamstvo (poručanstvo) je ugovor kojim se treća osoba (jamac, poruk) obvezuje vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako to  dužnik ne učini.  Znači, obveza jamca je dodatne (akcesorne) prirode, ne može nastati bez postojanja valjane obveze glavnoga dužnika. Ako je obveza glavnoga dužnika nevaljana – ne možemo je pojačati jamstvom.  Zato je korisno prije potpisivanja ugovora o jamstvu dobro proučiti i po potrebi konzultirati se sa odvjetnikom o kakvoj se obvezi radi, visinu obveze, dospjeće, mogućnosti podmirenja obveze od strane glavnoga dužnika i slično. Napomenuli bismo da se može jamčiti i za obvezu jamca (jamčev jamac).   Jamac je obvezan ugovorom o jamstvu samo ako je izjavu o jamstvu učinio u pisanom obliku. Upravo zbog važnosti odluke koju jamac čini propisana je obvezna pisana forma za ovaj ugovor. Drugim riječima, daje vam se mogućnost da dobro razmislite prije nego stavite svoj potpis na papir, a to što ste možda nekome usmeno obećali ili u razgovoru čak pristali biti jamcem nije ni od kakvoga značenja.   Dalje, pošto obveza jamca ovisi o obvezi glavnog dužnika, ona ne može biti veća, a ukoliko je ugovoreno da je ona veća – ona se svodi na mjeru dužnikove obveze. S druge strane, ona može biti manja, ograničena na dio dužnikove obveze ili na drugi način podvrgnuta lakšim uvjetima. Ova karakteristika naročito je korisna ukoliko biste željeli prilagoditi poziciju jamca svojim financijskim mogućnostima. Posebno treba naglasiti da, ako strane drugačije ne ugovore, jamac odgovara i za svako povećanje obveze koje nastane dužnikovim zakašnjenjem ili krivnjom. Također, jamac je dužan vjerovniku naknaditi sve troškove koje je imao radi naplate duga od glavnoga dužnika.   Jamčiti se može i za buduću obvezu, znači za takvu obvezu koja još nije niti nastala. U tome slučaju imate pravo opozvati svoje jamstvo buduće obveze prije nego što ta obveza nastane, ali samo ako u ugovoru nije bio naveden rok njezina nastanka.   Kvalitativno gledano obveza jamca mora odgovarati dužnikovoj obvezi, to jest dugujete ono što duguje i glavni dužnik.   Uz to da je dodatne prirode za jamstvo je važno reći i da je pomoćni, sporedan ugovor uz glavni ugovor, to jest vjerovnik može od jamca zahtijevati ispunjenje obveze tek ako se prethodno nije uspio namiriti od strane glavnog dužnika.     I. Vrste jamstva   Redovito jamstvo – najčešća je vrsta jamstva, to je upravo jamstvo o kojemu smo gore pisali, a kojemu su glavne karakteristike da je dodatan i sporedan.   Solidarno jamstvo – naglašavamo ovo jamstvo je bez karakteristike sporednosti; jamstvo je kojim se jamac obvezuje kao jamac-platac, to jest vjerovnik može po dospjeću obveze zahtijevati ispunjenje cijele obveze bilo od jamca bilo od glavnog dužnika ili pak od obojice istovremeno. Kada je riječ o obvezi iz trgovačkog ugovora – jamac odgovara kao jamac-platac, ako drugačije nije ugovoreno.   Sujamstvo – kada za dug jamči više jamaca; ova vrsta jamstva solidarna je po zakonu, znači po zakonu svi jamci odgovaraju kao jamci-platci, osim ako se solidarnost isključi ugovorom.   II. O odnosu jamca i vjerovnika   Kao što je gore navedeno, karakteristika sporednosti jamstva podrazumijeva da vjerovnik može od jamca zahtijevati ispunjenje obveze tek ako se prethodno nije uspio namiriti od strane glavnog dužnika.   Važno je pritom na koji način će se odrediti kada se vjerovnik nije uspio namiriti. Zakon nam to pojašnjava, određujući da se od jamca može tražiti ispunjenje obveze tek ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu. Ako dužnik svoju obvezu nije ispunio na vrijeme vjerovnik je dužan obavijestiti o tome jamca, inače će mu odgovarati za štetu koju bi jamac mogao zbog toga pretrpjeti. No, vjerovnik može zahtijevati ispunjenje direktno od jamca, ako je očito da se od  glavnoga dužnika neće moći namiriti ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj.   U sljedećem broju dalje o odnosu jamca i vjerovnika i pobliže o odnosu jamca i dužnika te pravu na regres.