info@ekonos.hr +385 1 4881 590

Oporezivanje prolaznih stavaka (prefakturirani troškovi i dr.)

Što su prolazne stavke? U smislu ovog teksta, radi se o izdacima koje je poduzetnik platio za potrebe drugog poduzetnika i potom potraživao isplaćeni iznos od njega. U računovodstvenoj praksi povremeno nailazimo na takve situacije i uvijek se nanovo zapitamo kako pravilno postupiti. Zašto je ova tema može biti skliska u poreznom smislu? Zato što se oporezivanje prvenstveno temelji na ekonomskoj podlozi (poslovnim razlozima) pojedinih transakcija. Ako sama transakcija nema direktne ekonomske učinke za poduzetnika koji ih poduzima, obično postoji neka kvaka na koju treba obratiti pozornost da iz grma ne izleti neki neželjeni i definitivno neočekivani porezni učinak. Pravni okvir Ukoliko poduzetnik (tj. porezni obveznik) poduzima radnje u ime i za račun drugog poduzetnika, Zakon o obveznim odnosima takvo postupanje tretira kao zastupanje (čl. 308. – 318.). U tom slučaju, on kao zastupnik ne nastupa kao dužnik niti kao vjerovnik. O zastupanju pravna struka može reći znatno više ali nama je pravni temelj ovdje bitan samo kako bi mogli ustvrditi da takvo ponašanje načelno ima svoju pravnu osnovu. Zastupanje može poprimati razne oblike. Svaki od oblika ima svoj specifičan način oporezivanja i iskazivanja u poslovnim knjigama. Prolazne stavke u praksi često zovemo prefakturiranim troškovima ili izdacima. Prolazne stavke mogu označavati i primitak novca u ime druge osobe i potom isplatu prema njoj, što je npr. praksa u odvjetništvu. Zastupanje jest i npr. prodaja robe u komisiji, gdje zastupnik nastupa u svoje ime i gdje tok dokumenata i oporezivanje najviše sliči klasičnoj trgovini. Zastupnik može nastupati u tuđe ime, kada se isporuka dobara ili usluga fizički odvija neovisno od zastupnika, a on za svoju naknadu tereti zastupanog. Oporezivanje porezom na dobit a) kod prolaznih stavaka Pribavljanje dobara, usluga, prava ili novca, od strane jednog poduzetnika (dalje: zastupnik) za račun i u korist drugih poduzetnika (dalje: korisnik; pravnim rječnikom: zastupani) i potom predaja istih korisniku, u pravilu ne bi trebala utjecati na prihode ili rashode poduzetnika-zastupnika jer je u toj situaciji zastupnik samo u ulozi protočne cijevi između npr. dobavljača i kupca. Tada se umjesto prihoda i rashoda vrijednosti tih transakcija iskazuju na prolaznim pozicijama potraživanja ili obveza. U suprotnom bi račun dobiti i gubitka bio napuhan i ne bi realno odražavao obujam poslovanja zastupnika. Zaključak jest da prolazne transakcije ne utječu na dobit zastupnika, a time nema utjecaja niti na oporezivanje dobiti. Isto vrijedi za obveznike poreza na dohodak (npr. obrtnike). b) kod ostalih oblika zastupanja Ukoliko se radi o zastupanju uz naknadu, zastupnik će zaračunati korisniku naknadu za zastupanje, pri čemu će mu izdati fakturu, i u tom dijelu će doći do uvećanja dobiti zastupnika, te do uvećanja osnovice poreza na dobit. Porez na dodanu vrijednost Sa stajališta zastupnika a) kod prolaznih stavaka (npr. kod prefakturiranja troška) Kod prefakturiranja troška, onaj koji prima račun od dobavljača predstavlja zastupnika, a korisnik predstavlja zastupanog. Zakon o PDV-u u čl. 33., st.3., propisuje da: u poreznu osnovicu ne ulaze…svote koje porezni obveznik zaračuna ili primi od kupca kao povrat za izdatke koje je platio u njegovo ime i za njegov račun i koje u evidencije unosi kao prolazne stavke. Porezni obveznik mora imati dokaze o iznosu izdataka u vezi s prolaznim stavkama i ne može odbiti PDV ako je na njih obračunan. Iz navedenog se može zaključiti da prolazne stavke imaju neutralan položaj u vezi oporezivanja PDV-om. Drugim riječima, kod nabave dobara i usluga za potrebe drugih osoba, porezni obveznik (u tekstu zvan zastupnik) nema pravo na odbitak pretporeza niti ima pravo zaračunati PDV. Prolazne stavke ne iskazuju se u knjigama izlaznih i ulaznih računa. Naglasak ovog teksta jest upravo na ovom aspektu zastupanja. b) kod zastupanja u svoje ime Ukoliko zastupnik nastupa kao trgovac (npr. komisija) tada obračunava PDV na fakturi prema kupcu, gdje faktura mora sadržavati sve potrebne elemente propisane čl. 79. Zakona o PDV-u. Pojednostavljeno, račun uz podatke o kupcu i dobavljaču, treba sadržavati podatke o: - kupljenim dobrima ili uslugama (naziv, cijena, količina, popust, iznos stavke), - datumu isporuke, izdavanja računa i dospijeća plaćanja, - osnovici, stopi i iznosu PDV-a, te ukupnom iznosu, uz napomenu ako se radi o o posebnom postupku oporezivanja, itd. Posrednička provizija tada nije posebno iskazana već je sadržana u iskazanoj cijeni. c) kod zastupanja u tuđe ime Zastupnik izdaje samo fakturu za posredovanje i obračunava PDV, već prema odredbama Zakona. Zastupnik u svakom slučaju mora osigurati dokumentaciju na temelju koje obavlja zastupanje, koja sadrži obrazloženja o vrijednosti i prirodi transakcije, te o pravnim učincima (daje odgovore na pitanja: npr. tko je kome odgovoran za što itd.). Sa stajališta korisnika Ovdje mislimo na poduzetnika – poreznog obveznika za kojeg je izvršeno zastupanje i koji je (pravi) kupac dobara i usluga. Za njega nabava ne predstavlja prolaznu stavku, već nabavu dobara i/ili usluga. a) Kod prefakturiranog troška (npr. dio troška telefona), konačan ishod za korisnika  jest da neće moći iskoristiti pretporez koji bi inače mogao iskoristiti da mu je dobavljač (npr. Telekom) direktno izdao fakturu. Zašto? Zato što mu je fakturu izdao zastupnik koji nema pravo na zaračunavanje PDV-a na prolazne stavke, kao što je objašnjeno prethodno u tekstu. b) Ukoliko nabavlja dobra i usluge od zastupnika koji nastupa u svoje ime, dobiti će fakturu za kupljena dobra/usluge, sa zaračunatim PDV-om (već prema Zakonu), te će odbiti pretporez prilikom nabave. c) Ukoliko je nabava tekla putem zastupnika koji nastupa u tuđe ime, dobiti će i fakturu za uslugu zastupanja (posredovanja) i obračunati će pretporez. Ukoliko je korisnik obveznik PDV-a, i želi iskoristiti pravo na pretporez, primljena faktura mora biti u skladu sa već opisanim čl. 79. Zakona. Porezni rizici Kod zastupanja i kod prefakturiranja (prevaljivanja) troška na drugu osobu treba biti oprezan. Pritom nije naglasak toliko na profesionalnom zastupanju jer profesionalni zastupnici imaju uhodanu dokumentaciju, pravno i porezno znanje o tome što rade i kako to rade. Naglasak stavljamo na poduzetnike koji se ne bave djelatnošću zastupanja/posredovanja već, povremeno ili usput, ulaze u kombinacije sa drugim poduzetnicima, često iz namjere da pomognu jedni drugima ili da naprosto podijele troškove po nekoj logici stvari. Upravo su oni potencijalne mete da iz neznanja ulete u nepovoljan pravno-porezni položaj. Tako npr. zamislimo hipotetsku situaciju vezanu za prefakturiranje: ako poduzetnik, obveznik PDV-a, nabavi dobra za potrebe drugog poduzetnika, a pritom nije registriran za djelatnosti zastupanja i trgovine, niti ima odgovarajući ugovor o zastupanju i sl., neće imati pravo na odbitak pretporeza jer se nabava ne odnosi na obavljanje njegove djelatnosti. Poduzetnik to ne zna u trenutku nabave i obračunava pretporez ali moguć porezni nadzor će mu zaračunati plaćanje pretporeza na koji nije imao pravo. Nadalje izdaje račun sa obračunanim PDV-om drugom poduzetniku. Tada je dužan platiti PDV jer ga je zaračunao na fakturi, a prema Zakonu o PDV-u na prolazne stavke PDV se ne obračunava. Slobodno možete zaključiti da bi poduzetnik u opisanom slučaju debelo preplatio PDV iz čistog neznanja i po nalogu poreznog nadzora. Ukoliko daljnji kupac primi već opisanu fakturu, pri čemu bi prirodno iskoristio pretporez, porezni nadzor bi mu također mogao osporiti pretporez jer mu zastupnik nije niti imao osnove zaračunati PDV. Radi se o hipotetskoj situaciji gdje nema loših namjera ali ima neznanja i površnosti. Cijena toga? Sve prije nego sitnica…   Tibor Jankač