Porezni tretman radne odjeće i obuće II. dio

Nastavljamo temu iz prošlog članka. Neki od nas su se izborili za izuzetak od pravila, o čemu pišemo u nastavku:

1. Javni bilježnici

Hrvatska javnobilježnička komora donijela je  Pravilnik o službenoj odjeći javnih bilježnika, prisjednika, vježbenika i drugih zaposlenika u javnobilježničkom uredu i Hrvatskoj javnobilježničkoj komori kojim je propisano pravo na nadoknadu troškova, odnosno kupnju odjeće za službene potrebe ureda dvaput godišnje (proljeće – ljeto, jesen, zima). Tim je pravilnikom utvrđeno da se službenom odjećom i obućom smatra:

1. kostim odnosno odijelo – dva kompleta godišnje,

2. bluza odnosno košulja – četiri komada godišnje,

3. cipele – tri para godišnje,

4. poslovna torba – svake dvije godine jedna,

5. odjeća za vanjsko uredovanje u zimskim uvjetima – svake dvije godine jedan komplet,

6. kišobran ili kabanica – jedan svake dvije godine,

7. kravate – marame – četiri komada godišnje.

Pravo na navedeno imaju javni bilježnik i drugi zaposlenici u javnobilježničkom uredu, ali uz prethodno odobrenje javnog bilježnika. Propisano je da službenu odjeću nabavlja javni bilježnik ili svaki zaposlenik samostalno, uz prethodni dogovor s javnim bilježnikom pazeći da cijena ne prelazi razumnu cijenu pojedine stvari. Iako je pojam „razumna cijena“ vrlo rastezljiv, pretpostavljamo da se radi o odjeći koja sa cijenom ne odstupa od uobičajene tržišne cijene. Propisano je I da trošak za nabavu službene odjeće, obuće i poslovne torbe za javnog bilježnika, prisjednika, savjetnika, vježbenika i druge zaposlenike u javnobilježničkom uredu snosi javnobilježnički ured. No, i za javne bilježnike vrijedi već spomenuta odredba Zakona o porezu na dohodak, da radna odjeća mora biti obilježena nazivom ili znakom javnobilježničkog ureda.  

1. Odvjetnici

Hrvatska odvjetnička komora donijela je Pravilnik o službenoj odjeći odvjetnika, odvjetničkih vježbenika i drugih zaposlenika u odvjetničkom uredu te propisala pravo na nadoknadu odnosno kupovinu odjeće za službene potrebe, dva puta godišnje. Propisano je da se pod službenom odjećom odvjetnika, odvjetničkih vježbenika, kao i zaposlenika u odvjetničkom uredu i društvu smatra:

1. kostim odnosno odijelo – dva kompleta godišnje,

bluza odnosno košulja – četiri komada godišnje,

cipele – dva para godišnje,

poslovna torba – svake dvije godine jedna,

odjeća za vanjsko uredovanje u zimskim uvjetima – svake dvije godine jedan komplet,

kišobran ili kabanica – jedan svake dvije godine,

kaput – svake dvije godine,

baloner – svake dvije godine,

kravate/marama – godišnje dva komada.

Pravilnikom je propisano da službenu odjeću nabavlja svaki zaposlenik samostalno i da se o tome prethodno treba dogovoriti s odvjetnikom vodeći brigu da cijena ne prelazi razumnu cijenu pojedine stvari primjerenu obavljanju odvjetničke službe odnosno statusa zaposlenih u odvjetničkim uredima odnosno odvjetničkim društvima. Trošak tako nabavljene službene odjeće, obuće i poslovne torbe za odvjetnika, odvjetničkog vježbenika i druge zaposlenike u odvjetničkom uredu, tj. društvu treba teretiti odvjetnički ured odnosno odvjetničko društvo. I za odvjetnike vrijedi odredba da radna odjeća mora biti obilježena nazivom ili znakom odvjetničkog ureda ili društva. Očito je da su javni bilježnici i odvjetnici uložili malo truda kako bi pojačali status svoje radne odjeće i donijeli pravilnike o tome. Time su izbjegli moguće špekulacije o tome da li su gore navedeni oblici odjeće i obuće uopće radna odjeća/obuća ili nisu. Ipak, spomenute odredbe Zakona o porezu na dohodak vrijede za sve, bez obzira na postojanje pravilnika ili drugog akta. Vezano uz mišljenje Ministarstva financija od 07.04.2006. o troškovima službene odjeće turističkih vodiča, u istom se navodi da: svečana odjeća, obuća, sunčane naočale, te sredstva za sunčanje ne predstavljaju poslovni trošak. U poreznoj praksi je uobičajeno da se pravila utvrđena u jednom segmentu (npr. za odvjetnike) primjenjuju i u drugim srodnim slučajevima. Znatno je povoljnija situacija kada se porezni propisi jasno odrede na razini svih djelatnosti što konkretno nije slučaj. Ovako smo doslovno izloženi dobroj volji poreznih tijela. Za kraj, nadam se da vam je jasno, dragi čitatelji – poduzetnici, da: a) u svojem društvu/obrtu morate jasno utvrditi što je radna odjeća/obuća za obavljanje vlastite djelatnosti i po mogućnosti sastaviti o tome kratak interni akt (ako već ne postoji propis na razini struke i dr.); b) da radnu odjeću odgovarajuće evidentirate (može biti obična tablica u računalu), c) da odjeću označite nazivom ili znakom društva i d) da radnu odjeću i obuću ne bacate već da je zbrinjavate kod ovlaštene institucije. Mislim, ne morate ako nećete…   Tibor Jankač