Propisani sadržaj fakture

Objavljeno: 22.10.2017. Koje podatke treba sadržavati faktura (račun)? Ako ste obveznici izdavanja faktura za obavljene usluge ili isporuke dobara, tada vas ova tema vjerojatno zanima. Fokusirati ćemo se samo na temeljne propise koji uređuju obvezni sadržaj fakture: Zakon o računovodstvu, Zakon o PDV-u, Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom i Zakon o trgovačkim društvima. Ovime bi trebali pokriti većinu situacija. A) Zakon o računovodstvu (NN 78/15-120/16), propisuje slijedeći sadržaj:

1. Naziv i broj knjigovodstvene isprave (npr. Račun br. 501/1/1)
2. Opis sadržaja poslovnog događaja (npr. kruh raženi 2kom)
3. Podaci o kupcu i izdavatelju (ime, adresa…)
4. Jedinična cijena i ukupna svota (npr. cijena 9,00 kn x 2kom = 18,00 kn)
5. Datum poslovnog događaja (npr. datum otpreme, isporuke)
6. Datum izdavanja isprave (npr. račun može biti izdan 05.02., a datum isporuke je npr. 28.01.)
7. Ime, prezime ili oznaka osobe koja je izdala račun.

Ukoliko je račun izdan krajnjem kupcu (maloprodaja), na njemu u pravilu nije potrebno navesti podatke o kupcu. Navedeno ovisi o prirodi posla.   B) Zakon o fiskalizaciji Ukoliko je izdavatelj fakture obveznik Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (NN 133/12-115/16), što većina poduzetnika jest, na fakturi mora iskazati:

1. vrijeme izdavanja računa (sat i minuta),
2. oznaku operatera (osobe) na naplatnom uređaju,
3. oznaku načina plaćanja računa – novčanice, kartica, ček, transakcijski račun, ostalo,
4. Jedinstveni identifikator računa (osim kod plaćanja na transakcijski račun i ostalo) i
5. zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije (osim kod plaćanja na transakcijski račun i ostalo).

Broj fakture mora zadovoljiti strogo propisanu formu i sastoji se od tri dijela:

1. Redni broj dokumenta od broja 1 do n, bez dodataka kao što su broj godine, 0 ispred broja i dr.
2. Oznaka poslovnice i
3. Oznaka naplatnog uređaja.

Primjer je prethodno naveden (npr. 501/1/1)   C) Zakon o PDV-u Ukoliko ste k tome i obveznik PDV-a, tada faktura mora sadržavati i osnovne elemente propisane u čl. 79. Zakona o PDV-u (NN 143/14-115/16):

1. broj računa i datum izdavanja,
2. ime i prezime (naziv), adresu, OIB ili PDV identifikacijski broj prodavatelja,
3. ime i prezime (naziv), adresu, OIB ili PDV identifikacijski broj kupca,
4. količinu ili opseg i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga,
5. datum isporuke dobara ili obavljenih usluga ili datum primitka predujma u računu za predujam, ako se taj datum može odrediti i razlikuje se od datuma izdavanja računa,
6. jediničnu cijenu bez PDV-a, odnosno iznos naknade za isporučena dobra ili obavljene usluge, razvrstane po stopi PDV-a,
7. popuste ili rabate ako nisu uključeni u jediničnu cijenu,
8. stopu PDV-a,
9. iznos PDV-a razvrstan po stopi PDV-a, osim ako se primjenjuje posebni postupak za koji je u smislu ovoga Zakona taj podatak isključen,
10. ukupni iznos naknade i PDV-a.

Uz navedeno, u čl. 79. Zakona navodi se obveza navođenja dodatnih napomena, bitnih za oporezivanje:

• kod izvoza treba navesti da je isporuka oslobođena obračuna PDV-a temeljem čl. _ Zakona o PDV-u;

• kod prijenosa porezne obveze treba navesti Prijenos porezne obveze temeljem čl. _ Zakona o PDV-u;

• kod primjene posebnog postupka oporezivanja treba navesti npr. Poseban postupak oporezivanja-putničke agencije temeljem čl._ Zakona o PDV-u, itd.

Svaki poduzetnik mora zasebno utvrditi specifičnosti svojeg poslovanja, uz pomoć računovođa, te ih konzultirati uvijek kada nastupe novi uvjeti isporuke (novi slučaj fakturiranja). Tako će se propusti svesti na najmanju moguću mjeru. U članku 79., st. 12. navode se uvjeti pod kojima se smije izdati pojednostavljeni račun.   Iznimno, gotovinski računi u maloprodaji trebaju sadržavati elemente propisane člankom 54.a Općeg poreznog Zakona, odnosno:

1. broj i nadnevak izdavanja,
2. ime (naziv), adresu i osobni identifikacijski broj poduzetnika koji je isporučio dobra ili obavio usluge te naznaku mjesta gdje je isporuka dobara ili usluga obavljena (broj prodajnog mjesta, poslovnog prostora, prodavaonice i sl.),
3. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga,
4. ukupni iznos naknade i poreza razvrstani po poreznoj stopi.

  D) Zakon o trgovačkim društvima Zakon o trgovačkim društvima (NN 111/93-110/15) propisuje u čl. 21. sadržaj tvrtke na poslovnom papiru i Internet stranici društva. Poduzetnici koji nisu osnovani temeljem ovog zakona, ne navode slijedeće podatke na fakturi niti općenito na svojem memorandumu (npr. obrtnici, slobodna zanimanja itd.). Sadržaj tvrtke propisan je kod prvog slanja dokumenta primatelju. Na poslovnom papiru trgovca (pismima, računima i dr.) moraju se otisnuti:

1. njegova tvrtka, sjedište, sud kod kojega je upisan u sudski registar i broj pod kojim je to učinjeno, tvrtka i sjedište pravnih osoba kod kojih se vode njegovi računi i brojevi tih računa;
2. iznos temeljnoga kapitala društva s naznakom je li u cijelosti uplaćen, a ako nije, s naznakom koji dio toga kapitala nije uplaćen i
3. ukupan broj izdanih dionica, a izdaje li društvo dionice s nominalnim iznosom ti iznosi ako se radi o poslovnom papiru dioničkog društva,
4. prezimena i najmanje jedno ime članova uprave društva, a kod dioničkog društva članova uprave, odnosno izvršnih direktora i predsjednika nadzornog odnosno upravnog odbora.

  Jezik i valuta Zakon o računovodstvu u čl. 26. navodi da se financijske informacije navode na hrvatskom jeziku i u kunama. Zakon o PDV-u u članku 81. navodi: Iznosi na računima se iskazuju u kunama i uz to mogu biti iskazani u bilo kojoj valuti pod uvjetom da je iznos PDV-a koji treba platiti ili koji se usklađuje iskazan u kunama uz primjenu tečaja iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona (u konkretnom slučaju propisan je srednji tečaj HNB-a). Konkretno, fakture izdane stranim kupcima moraju biti napisane na hrvatskom jeziku, a mogu biti i u dvojezičnoj (višejezičnoj) formi. Iznosi na fakturi moraju biti iskazani u kunama, a mogu istovremeno biti iskazani i u stranim valutama (dvovalutno).   Tibor Jankač