Reinvestiranje dobiti kao porezna olakšica
ARHIVA! Objavljeno: 18.03.2013. Porezne promjene donijele su nam i neke pozitivne pomake. Vjerojatno ste čuli da se porez na dobit ne plaća na reinvestiranu dobit (čl. 6., st. 1., tč. 6., te čl. 5., Zakona o porezu na dobit) . Što to znači? To znači da, ukoliko je vaše društvo ostvarilo dobit u 2012. godini, a ne namjeravate je isplatiti (u cijelosti ili djelomično), možete tu dobit pretvoriti u temeljni kapital (opet u cijelosti ili određeni dio te dobiti) i ne platiti porez na dobit na iznos povećanja temeljnog kapitala. Drugim riječima, država se odriče svog dijela kolača ukoliko društvo pozitivno posluje i ostvareni višak ostavlja društvu za daljnje ulaganje u poslovanje. Ukoliko ostvarenu dobit ne pretvorite u temeljni kapital, plaćate kao i do sada porez na dobit po stopi 20%. Kada isplaćujete dobit, plaćate još porez na dohodak po stopi od 12% (+ prirez). Porez na dohodak ne plaća se kod reinvestiranja dobiti. Ovo podsjeća na priču o mrkvi i batini. Ukoliko društvo ima prenesenih gubitaka iz prethodnih godina ili obveza za zakonske rezerve, prvo mora pokriti gubitke i rezerve, a tek preostali dio dobitka može reinvestirati. Dokumentacija koja se pritom podnosi Poreznoj upravi:- Rješenje Trgovačkog suda o upisu povećanja temeljnog kapitala u sudski registar, u visini reinvestirane dobiti,
Odluka o uporabi dobitka kojom se odlučuje o reinvestiranju cijelog iznosa ili dijela dobiti,
Pregled stanja kapitala i pričuva nakon provedenog povećanja temeljnog kapitala.
Kada se podnosi navedena dokumentacija? Najkasnije šest mjeseci nakon podnošenja porezne prijave poreza na dobit (u kojoj je već iskorišteno ovo porezno oslobođenje). Ukoliko dokumentacija ne bi bila podnesena u navedenom roku, porezni obveznik bi morao podnijeti ispravak prijave poreza na dobit i uplatiti porez sa zateznim kamatama. Naknadno smanjenje temeljnog kapitala Svako naknadno smanjenje temeljnog kapitala tj. reinvestiranog dijela temeljnog kapitala, oporezovati će se kao isplata dobiti, u razdoblju kada je do tog smanjenja došlo. Dakle, porezna ušteda traje koliko i zadržavanje novca u poslovanju. Što treba imati na umu? Prvo, da bi se temeljni kapital povećao sa dobitkom, potrebno je provesti reviziju financijskih izvještaja za 2012. godinu. Pojednostavljeno rečeno, mišljenje revizora mora potvrditi da financijski izvještaji fer i istinito prikazuju financijski položaj i rezultat poslovanja društva. Dakle, razmišljajte o reinvestiranju samo ako ste odlikaši! Ukoliko ste od prije obveznici revizije, tada nema suvišnih upitnika. Ukoliko se do sada niste susretali sa revizijom vlastitog poslovanja, ali imate uredno računovodstvo i uredno vodite poslovanje, nema razloga da se ne odlučite na reinvestiranje i provedete reviziju poslovanja. Ukoliko vam je računovodstvo „zadnja rupa na svirali“, a plaćanje poreza viša matematika, nemojte niti pomišljati na pokretanje cijelog postupka. Drugo, u dogledno vrijeme za očekivati je porezni nadzor. Tako, ako je revizorima nešto „pobjeglo“, inspekcija će vjerojatno pronaći. Ukoliko niste bili nadzirani duže vrijeme, nadzor može obuhvatiti i dokumentaciju za tri godine unazad. Porezni nadzor ipak nije bauk i, ukoliko se knjige vode uredno, nije priča za zastrašivanje djece. Treće, sve ovo nešto košta. Revizija košta ovisno o količini posla. Tarifa nije propisana ali najjeftinije rješenje nije nužno i najpovoljnije. Košta i javni bilježnik koji provodi dokapitalizaciju, ovisno o iznosu iste. Na kraju, dokapitalizacija je dobar potez ukoliko se radi o većim iznosima dobitaka (od par stotina tisuća kuna nadalje), gdje su troškovi postupka znatno niži od same porezne uštede. Gledano na dulji rok, ovakvi potezi porezne politike bi mogli pomoći daljnjem razvoju i priznavanju računovodstvene struke, motivirajući poduzetnike da koriste porezne olakšice. Tibor Jankač