Što je radna odjeća? Često je pitanje poduzetnika što sve spada pod radnu odjeću? Da li se može ovo ili ono uzeti na R-1 (ili R-2) račune te odbiti pretporez i potom priznati kao trošak poslovanja? Da li odijelo, kravata i košulja predstavljaju radnu odjeću u smislu poreznih propisa? A večernja haljina? Činjenica je da smo većinu vremena odjeveni i da veći dio nas većinu vremena radi. Ali to ne znači da je većina naše odjeće radna. Zato pročitajte što slijedi… Ideja o radnoj odjeći kao trošku počinje u proizvodnji, građevinarstvu, poljoprivredi i drugdje gdje je čovjek izložen povredama na radu, bolestima, prljavštini, ekstremnim uvjetima rada, higijenskim zahtjevima itd. Tako je Zakon o zaštiti na radu temeljni propis koji regulira sigurnost i zdravlje radnika za vrijeme rada. Postoje specifična područja koja su regulirana specifičnim propisima (vojska, policija i dr.) koja neće biti obuhvaćena ovim člankom. Zakon o zaštiti na radu propisuje da poslodavac mora radnicima osigurati odgovarajuća zaštitna sredstva i odgovarajuću skrb o njihovoj ispravnosti i primjeni od strane radnika. Osim zaštitne odjeće (zaštitnih sredstava) u praksi je često prisutna uniformirana radna odjeća i obuća, u trgovinama, ugostiteljskim objektima, bolnicama, bankama i drugdje. Kako se radi o širokom području primjene uniformirane radne odjeće, više je i propisa koji uređuju primjenu u pojedinoj grupi djelatnosti. Tako npr. postoje: Pravilnik o posebnoj radnoj odjeći i obući osoba koje na svojim radnim mjestima u proizvodnji ili prometu dolaze u neposredan dodir s namirnicama, sredstvima za održavanje osobne higijene, njegu i uljepšavanje lica i tijela, pa Pravilnik o službenoj odjeći javnih bilježnika…, kod odvjetnika Pravilnik o službenoj odjeći odvjetnika…, itd. Dakle, radnom odjećom i obućom smatra se ona odjeća ili obuća koja je ili propisana kao obavezna ili je uobičajena u obavljanju pojedine djelatnosti. Porezni tretman radne odjeće Da bi trošak nabave bio porezno priznat trošak, u smislu Zakona o porezu na dobit, trebaju biti zadovoljeni slijedeći uvjeti: 1) da se radi o odjeći i obući čija je primjena propisana posebnim propisom vezanim uz obavljanje djelatnosti ili da je nabavljena odjeća ili obuća uobičajena u konkretnoj djelatnosti; 2) da za nabavu iste postoji odgovarajući računovodstveni dokument (račun sa jasno navedenom specifikacijom artikala, količina, cijena itd.); 3) da se vodi evidencija o nabavljenoj odjeći sa navedenim podacima o djelatnicima koji je koriste. Ova evidencija nije kao takva propisana, no radna odjeća predstavlja oblik materijalne imovine društva, a imovina se mora voditi analitički (kao zaliha sitnog inventara, dugotrajna materijalna imovina ili sl.). U evidenciji mora biti navedeno: datum nabave, vrijednost, opis artikala (koja odjeća ili obuća), oznaka dokumenta nabave (računa, otpremnice i sl.), datum otpisa, podaci o djelatniku kojemu je dodijeljena. Sa djelatnikom bi trebalo potpisati revers za primljenu odjeću ili obuću (ili neki drugi srodan dokument); Zakon o porezu na dohodak dodaje slijedeći uvjet: 4) da je odjeća (ne i obuća) obilježena nazivom ili znakom poslodavca. Zakon o porezu na dohodak u članku 15. navodi: „Primicima od nesamostalnog rada ne smatraju se primici koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće…omogućuje radnicima…u interesu obavljanja djelatnosti poslodavca…(navodi vrste primitaka po točkama): - posebna radna odjeća obilježena nazivom ili znakom poslodavca… Iz navedenog proizlazi da radna odjeća, koja ne sadrži naziv ili znak poslodavca, predstavlja primitak u naravi i to: a) kada je odjeća dana djelatniku - trošak nabave odjeće predstavlja plaću u naravi. To konkretno znači da poslodavac mora na vrijednost odjeće obračunati davanja na plaću. Kako poslodavac ima pravo radniku dati dar u naravi do 400,00 kuna (sa PDV-om) vrijednosti godišnje, vrijednost plaće u naravi može se umanjiti za tih 400,00 kuna. b) kada je odjeća dana članu društva ili članovima njegove uže obitelji (koji nije/nisu zaposlen u tom društvu) – trošak nabave odjeće predstavlja dohodak od kapitala. To znači da društvo na nabavnu vrijednost odjeće mora obračunati porez na dohodak od kapitala po stopi 40% + prirez. c) kada je odjeća dana trećim osobama – trošak nabave odjeće predstavlja drugi dohodak, što znači da se na tu vrijednost obračunavaju doprinosi MIO i ZO te porez na dohodak i prirez. d) kada je odjeća dana vlasniku obrta, obveznika poreza na dohodak – trošak nabave predstavlja uvećanje dohotka od poslovanja. Poslodavac bi trebao na razini društva donijeti interni akt (ili kao dio akta) o radnoj odjeći i obući u kojem su utvrđena prava i obveze, kako poslodavca, tako i radnika, vezano uz osiguravanje i korištenje iste. Zakon o PDV-u, vezano uz nabavu radne odjeće i obuće, propisuje odbitak pretporeza u cijelosti uz uvjet da se radi o nabavi (odjeće i obuće) u poslovne svrhe te da o tome postoji ispravan račun. Drugim riječima, trebaju biti ispunjeni navedeni zahtjevi (1-4). Ukoliko se radi o primitku u naravi, PDV se također smatra primitkom u naravi. Rashodovanje odjeće mora se dokumentirati (zapisnik o rashodovanju, otpisu, otuđenju i sl.), a odjeća se mora zbrinuti od strane ovlaštene institucije. U suprotnom je poduzetnik dužan obračunati PDV na nabavnu vrijednost odjeće i obuće. Iz svega navedenog proizlazi da poslodavci, koji nabavljaju radnu odjeću bez naziva ili znaka firme te poslovna odjela i sl., a pritom ne obračunavaju primitak u naravi, ne postupaju ispravno. To je loša vijest. Dobra vijest je da porezni nadzor u praksi najčešće tolerira kod poreznih obveznika neobračunavanje primitka u naravi ako je iz dokumentacije očito da se ne radi o izigravanju poreznih zakona. Drugim riječima, da se ne kupuje odjeća za slobodno vrijeme na teret poduzeća, da vrijednost tih nabava nije značajna u odnosu na cjelokupno poslovanje, te da djelatnost po svojoj prirodi zahtijeva nabavu takve odjeće i obuće. Ovo naročito vrijedi za zaštitnu opremu.   Tibor Jankač