Zabluda u obveznim odnosima II.dio

Martina Novosel dipl.iur. Zabluda se smatra jednim od slučajeva tzv. nesvjesnih nesklada između volje i očitovanja volje, obzirom da ugovorna strana u trenutku izražavanja svoje volje nije svjesna postojanja takvoga nesklada, to jest ona očituje nešto što uistinu ne želi. Redovito u takvim situacijama do izražavanja određene volje dolazi upravo iz razloga što je ugovorna strana imala drugačiju predodžbu o stvarnim okolnostima ili činjenicama.  Zabluda se može odnositi kako na bitne, tako i na nebitne sastojke ugovora, a može biti utemeljena na različitim okolnostima (činjenicama, pravnim poslovima itd.). Općenito, možemo razlikovati zabludu ovisno o okolnostima na koje se zabluda odnosi. Tako može doći do zablude o pravu, zablude o činjenicama i zablude u motivu. Dok pravni poredak zablude o pravu i u motivu u pravilu ne uvažava, u pravilu uvažava zablude  o činjenicama. Isključivo bitna zabluda smatra se pravno relevantnom, čini ugovor pobojnim, znači omogućuje strani koja je u zabludi da traži poništaj toga ugovora. Bitna zabluda podrazumijeva da, iako do zablude pri sklapanju pravnog posla može doći  vezano za bitne ili nebitne sastojke ugovora, pravni poredak omogućuje zainteresiranoj ugovornoj strani  pobijanje pravnoga posla samo kada je riječ o bitnim  okolnostima određenoga pravnoga posla, okolnostima odlučnim za njegov nastanak i sadržaj. Bitna zabluda odnosi  se na:

1. objekt ugovora i  bitna svojstva objekta ugovora,
2. osobu s kojom se sklapa ugovor, ako se ugovor sklapa s obzirom na tu osobu,
3. okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana  smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi inače ne bi sklopila takav ugovor,
4. pobudu koja je bila odlučna za preuzimanje obveze (odnosi se samo na besplatne ugovore).

Vrste zabluda Zabluda o pravu Zabluda o pravu u pravilu se ne uvažava, što je odraz načela da nepoznavanje prava ne ispričava. Smatra se da je stranka u pravnoj zabludi kada sklapa određeni pravni posao imajući pritom pogrešnu predodžbu o pravnim propisma. Zabluda o  objektu ugovora Ova vrsta zablude postoji kada ugovorna strana ima pogrešnu predodžbu o stvari koja je objekt ugovorne obveze (npr. o predmetu kupoprodaje), kao i kada ima pogrešnu predodžbu o sadržaju ugovorne obveze (npr. o ugovorenoj cijeni). Zabluda o bitnim svojstvima objekta ugovora Ova vrsta zablude postoji kada ugovorna strana ima pogrešnu predodžbu o bitnim svojstvima stvari koja je glavni objekt ugovora. Tu se dakako nameće pitanje: koja su to bitna svojstva? Riječ je o svojstvima koja određenu stvar čine različitom od drugih stvari, koja ju individualiziraju te ona svojstva koja su ključno utjecala na volju stranke da sklopi ugovor. Primjerice, stranka je bila uvjerena da kupuje ogrlicu od bijelog zlata, a ogrlica je ustvari bila srebrna. Drugim riječima, ugovorna strana je odlučila zaključiti ugovor upravo imajući u vidu određena svojstva objekta ugovora, što će dakako u slučaju pobijanja ugovora u parnici morati i dokazati. Zabluda o osobi (ako se ugovor sklapa s obzirom na tu osobu) Ova vrsta zablude postoji kada ugovorna strana ima pogrešnu predodžbu o osobi s kojom sklapa ugovor (to može biti fizička ili pravna osoba), uz bitnu pretpostavku da ugovor i sklapa upravo s obzirom na tu osobu. Znači, za zaključenje ugovora ugovorne strane koja je bila u zabludi bio je presudan identitet ili karakteristične osobine osobe s kojom je sklopila ugovor. Primjerice,  osoba A je ugovorila instrukcije iz njemačkog jezika s osobom koja je student njemačkog jezika, a željela je ugovoriti instrukcije s profesorom njemačkog jezika. Zabluda o osobi načelno je uvijek bitna kada je riječ o besplatnim pravnim poslovima (darovanje, posudba). S druge strane, kod naplatnih pravnih poslova biti će bitna samo ako su za sklapanje ugovora bitne karakteristike ili identitet osobe s kojom se sklapa ugovor. Tako ova vrsta zablude neće biti bitna kada je riječ o kupoprodaji, osim ako je u pitanju primjerice kupoprodaja na rate, gdje će svakako prodavatelju biti važan bonitet kupca. Također, ova vrsta zablude gotovo uvijek je bitna kod ugovora o djelu, kada se jedna od ugovornih strana obvezuje nešto osobno izraditi (npr. naslikati sliku,  izraditi namještaj). Zabluda o okolnostima koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana  smatraju odlučnim Ova vrsta zablude postoji kada ugovorna strana ima pogrešnu predodžbu o okolnostima koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana  smatraju odlučnim, a pretpostavka postojanja ovakve vrste zablude je i ta da strana koja je u zabludi inače ne bi sklopila takav ugovor. Dakako, u konkretnom slučaju zablude ugovorna strana koja se našla u zabludi morati će dokazati da je riječ upravo o zabludi o odlučnim okolnostima (objektivna sastavnica zablude), kao i da ona da nije bila u zabludi ne bi sklopila ugovor (subjektivna sastavnica zablude). Zabluda o motivu ili pobudi Temeljno je pravilo da motivi ili pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, osim ako je riječ o nedopuštenom motivu koji je bitno utjecao na odluku o sklapanju pravnog posla, a druga ugovorna strana je to znala ili morala znati, tada je takav ugovor bez pravnih učinaka. Kod besplatnih pravnih poslova nedopušteni  motiv koji je bitno utjecao na odluku o sklapanju pravnog posla, bez obzira na to da li je za njega znala druga ugorna strana, čini ugovor apsolutno ništetnim (bez pravnih učinaka).   Kod besplatnih pravnih poslova, zabluda o motivu ili pobudi smatra se bitnom zabludom, ukoliko je ta zabluda bila odlučna za preuzimanje obveze.