Objavljeno: 02.03.2025.

Autor: Ivan Majurec, dipl. oec.

Ukratko o primicima u naravi

Sve je češća, a kod nekih poslodavaca i ustaljena praksa da u svrhu motiviranja i povećanja zadovoljstva svojih zaposlenika isplaćuju i nenovčane oblike primitaka od nesamostalnog rada. Takvi se primici, koji se daju radnicima u dobrima i uslugama te pravima i ostalim primanjima u naravi, nazivaju primicima u naravi (Zakon o porezu na dohodak). Iako se najčešće u praksi koristi termin „plaća u naravi“ i odnosi se na zaposlenike poslodavaca, moguće je primitke u naravi dati i fizičkim osobama koji nisu njihovi radnici. Tada se takav primitak u naravi smatra drugim dohotkom.

Detaljnije o primicima u naravi

Što se smatra primitkom u naravi navedeno je u 21. članku PPDOH-a pa tako iz toga slijedi:

• Korištenje poslovnih zgrada i njihovih dijelova i garaža

Poslodavac može svojem zaposleniku dati poslovni prostor na korištenje bez naknade. Poslovni prostor je u vlasništvu poslodavca i utvrđena mjesečna tržišna cijena najma po površini je 650,00 eura (u Zagrebu). U tržišnu cijenu najma je već uračunat PDV, tako da se neto vrijednost najma od 650,00 eura mjesečno treba uvećati za doprinose i porez na dohodak. Navedeni primitak se obračunava za svaki mjesec trajanja najma.

• Korištenje stambenih zgrada i stanova

Ovaj primitak više nije klasični primitak u naravi na koji bi se obračunavala porezna davanja, pošto je poslodavcima dana mogućnost da, prema članku 7. stavku 2. r.br. 36. PPDOH-a, neoporezivo podmiri troškove smještaja radnika za vrijeme radnog odnosa. Poslodavac može svome zaposleniku dati na korištenje stan koji je u njegovom vlasništvu neoporezivo, uz uvjet da je potkrijepljeno vjerodostojnom dokumentacijom.

• Korištenje odmarališta i kuća za odmor (bez naknade)

Određivanje primitka na temelju tržišne vrijednosti smještaja, prehrane i drugih sličnih usluga koje su vezane uz odmarališta i kuća za odmor. Ukoliko poslodavac posjeduje, na primjer, kuću za odmor koju daje svome radniku na korištenje bez naknade, na utvrđenu tržišnu vrijednost primitka obračunava doprinose i porez.

• Korištenje prijevoznih sredstava

Poslodavci se najčešće odlučuju na kupovinu osobnih automobila ili njihov najam kako bi svojim zaposlenicima omogućili poslovnu i privatnu mobilnost. Dakle, prijevozno sredstvo zaposlenik koristi cijelo vrijeme i izvan radnog vremena. Ovdje su tri oblika utvrđivanja primitka u naravi:

1.  U visini od 1% nabavne vrijednosti prijevoznog sredstva na mjesečnoj razini (uvećano za PDV). Ukoliko je kupljen osobni automobil, tada 1% od ukupne vrijednosti s računa (zajedno sa PDV-om) je neto primitak radnika. Taj neto primitak je potrebno preračunati u bruto, tj. obračunati doprinose i porez na dohodak.
2. Ukoliko poslodavac prijevozno sredstvo unajmljuje, tada se primitak izračunava u visini od 20% mjesečne rate za operativni leasing ili dugotrajni najam (uvećano za PDV). Na 20% od mjesečnog računa za operativni leasing osobnog automobila (zajedno s PDV-om) obračunavaju se doprinosi i porez na dohodak.
3. Ako se primitak utvrđuje prema stvarnom korištenju osobnog vozila u privatne svrhe, tada se za cestovna motorna vozila utvrđuje stvarna ukupna kilometraža u privatne svrhe i množi sa 0,50 eura po prijeđenom kilometru. U ovom slučaju poslodavac je obvezan voditi evidenciju koja je definirana odlukom koju sam donosi.

U svakom od ova tri slučaja poslodavac je obvezan donijeti odluku za korištenje poslovnog vozila u privatne svrhe, gdje uređuje način i uvjete tog korištenja i načina obračuna plaće radnika.

• Korištenje kredita uz kamate ispod stope od 2% godišnje

Za svaku kamatu koju bi poslodavac ugovorio s radnikom za kredit, a manja je od 2% godišnje, potrebno je obračunati plaću u naravi na tu razliku u kamati. Razlika predstavlja neto primitak koji se preračunava u bruto.

• Primici ostvareni u dobrima i uslugama bez naknade te raznim darovima i ugošćenjima radnika

Davanja darova, usluga bez naknade čija je vrijednost veća od 133,00 eura godišnje po radniku, predstavlja neto primitak u naravi. Do toga iznosa, po radniku, ne obračunavaju se davanja državi već samo na dio vrijednosti koji je veći od navedenog limita.

Ugošćenja radnika se također smatraju primitkom u naravi, a za obračun se uzima vrijednost ugošćenja (neto vrijednost primitka). Važno je napraviti razliku između ugošćenja svojih radnika (plaća u naravi) i ugošćenja poslovnih partnera (trošak reprezentacije).

Kad se sve sabere o plaći u naravi

Izdaci vezani uz primitke u naravi za poslodavca predstavljaju relevantni izvori informacija, a svaku je vrstu primitka u naravi potrebno zasebno sagledati radi točnosti utvrđivanja vrijednosti primitka. U svakom slučaju potrebno je na neto iznos, što predstavlja utvrđenu vrijednost primitka u naravi, obračunati doprinose za obvezna osiguranja iz primitka te porez na dohodak.

Gledano sa stajališta Zakona o PDV-u primici u naravi smatraju se obavljenim uslugama uz naknadu, što pojednostavljeno znači da je usluga izvršena bez obzira kojoj osobi. Ovdje se držimo općeg načela da ukoliko je za nabavu sredstava ili troška, koji se daje na korištenje radniku bez naknade, korišten pretporez, da se PDV obračunava kada je u pitanju plaća u naravi. Svakako postoje iznimke koje zakonodavac propisuje, a tiču se nekih gore navedenih primitaka.