Autor: Ivan Majurec

Objavljeno: 16.06.2025.

U ovom članku posvetit ćemo nekoliko redaka troškovima koji nastaju u svrhu reklamiranja poduzeća ili proizvoda i poboljšanja odnosa s poslovnim partnerima. Značaj takvih troškova je u tome što oni nemaju isti tretman prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (ZPDV) i prema Zakonu o porezu na dobit (ZPD). Česti slučajevi u praksi tjeraju nas na razmišljanje u kojem dijelu i kada su ti troškovi priznati.

 

Troškovi promidžbe i reprezentacije (prema porezu na dobit)

Jednostavno rečeno, promidžba ili reklama je upoznavanje kupca s proizvodima i uslugama poduzetnika. Dok reprezentacija predstavlja troškove koji nastaju kada se želi poboljšati odnos s postojećim poslovnim partnerom ili uspostaviti novi poslovni odnos. Troškovi promidžbe su 100% priznati, dok su troškovi reprezentacije priznati 50%.

Konkretno, troškovi reprezentacije su ugošćenja, troškovi odmora, zakupa automobila, plovila, kuća za odmor i slični troškovi.

Izuzetak od gore pobrojanog su proizvodi i roba koji su iz asortimana poduzetnika, prilagođeni za te svrhe i s oznakom „nije za prodaju“ te im je pojedinačna vrijednost manja od 22,00 eura (bez PDV-a). Oni se smatraju darovima u svrhu promidžbe.

Također, troškovima u svrhu promidžbe smatraju se i reklamni predmeti s nazivom tvrtke ili proizvoda (rokovnici, kalendari, olovke...) dani za upotrebu u prodajnom prostoru kupca. Ukoliko se takvi predmeti daju potrošačima tada moraju imati pojedinačnu vrijednost do 22,00 eura, inače se smatraju reprezentacijom.

 

Porezni tretman troškova promidžbe i reprezentacije (prema PDV-u)

Sa stajališta PDV-a gleda se je li potrebno obračunati PDV na davanja u svrhu reprezentacije i promidžbe (reklame) te smije li se priznati pretporez kod nabave takvih dobara.

U smislu PDV-a, nema odbitka pretporeza za troškove reprezentacije i ne obračunava se PDV na reprezentaciju.

Kod „darova male vrijednosti“ koji imaju pojedinačnu vrijednost do 22,00 eura, u okviru su gospodarske djelatnosti kojom se bavi davatelj i daju se povremeno i ne istim osobama (jednom u tromjesečju) ne obračunava se PDV na takva davanja.

Davanja u svrhu promidžbe oslobođena su obračuna PDV-a ukoliko su dobra pojedinačne vrijednosti do 22,00 eura, posebno prilagođena i s oznakom „nije za prodaju“. Također, ovdje spadaju i reklamni predmeti s nazivom tvrtke ili proizvoda (rokovnici, kalendari, olovke...).

 

Svrstavanje troškova promidžbe i reprezentacije

Kako bi lakše popratili što se smatra promidžbom, a što reprezentacijom pogledajmo tablicu u kojoj su navedeni neki česti primjeri takvih troškova. Naravno, postoji više kombinacija koje se trebaju sagledati sa gledišta ZPDV-u i ZPD-u kako bi se odredilo priznavanje troška i obveze prema jednom i drugom porezu.

*vrijednost od 22,00 € u tablici uvijek se odnosi na pojedinačnu vrijednost predmeta, proizvoda ili robe bez PDV-a

 

Umjesto zaključka

Visina i učestalost troškova promidžbe i reprezentacije je promjenjiva, a uzrok tome može biti promjena poslovne politike poduzeća, pokretanje djelatnosti koje traže osobni kontakt kod sklapanja poslova, novih proizvoda plasiranih na tržište i slično. Vrednovanje troškova promidžbe i reprezentacije mogu biti od većeg interesa za poduzetnike koji imaju učestalost takvih troškova. Važno je spomenuti da treba obratiti pažnju na visinu takvih troškova u odnosu na djelatnost kojom se poduzetnik bavi i količinu prometa koji obavlja. Također, kod reklamnih proizvoda treba točno odrediti njihovu proizvodnu ili nabavnu cijenu kako bi se oni mogli porezno pravilno tretirati. U svakom slučaju, potrebno je prema troškovima (aktivnostima) promidžbe i reprezentacije pristupiti sa pažnjom i dobrom informiranošću.